Senka i asertivnost

 Senka je dvadesetak godina moja poznanica. Naočita je mlađa žena, obrazovana i zaposlena. Prije kratkog vremena se, iznenada i neplanirano, našla sama s troje male djece. Njezin se nevjenčani partner i otac njezine troje djece odselio k - svojoj ljubavnici.

Senka me ponekad zna nazvati radi savjeta oko dječjih bolesti. Nedavno me nazvala i zamolila da je uputim kako da ostane uspravna i čvrsta, da se ne slomi, da bude dobra majka, da izađe iz šume zakona, propisa, prava, dužnosti i zamki u koje ju je život odjednom naveo.

Obje smo si rezervirale slobodno vrijeme za naš susret. Pozorno me slušala, mirna, opuštena i spremna na usvajanje ponuđenih ideja. Meni je već otprije bilo jasno da njoj u prvom redu nedostaje - asertivnosti. Zato sam joj najprije govorila o tome. Bila sam svjesna da joj govorim o stvarima o kojima ju je netko trebao poučiti barem dvadesetak godina ranije.

Što je asertivnost

Asertivnost je briga o sebi, zauzimanje za sebe, stjecanje povjerenja u sebe, podizanje osobnoga samopouzdanja i samosvjesnosti. To je neagresivan način ponašanja kojim štitimo i branimo svoja osnovna prava. To se može odnositi na prava u partnerstvu, u obitelji, na radnom mjestu, u društvu. Nigdje ne piše je li asertivnost prirođena osobina ili nije. Ali u stručnim knjigama piše da nam je ona nužna kako bismo živjeli ispravno i dostojanstveno. Asertivnost je pozitivna i poželjna osobina. Ako je nemamo, valja je uvježbavati jer će nam život bez nje biti težak i kompleksan.

Pomanjkanje asertivnosti

Pomanjkanje asertivnosti može biti odraz pogrešnoga ranog odgoja djeteta. Ako su roditelji u obitelji bili pretjerano dominantne osobe, njihovo dijete neće steći osnovnu asertivnost. Ako je dijete iz nekoga velikog razlog bilo izuzeto iz svoje obitelji i povjereno na odgoj kakvoj ustanovi ili udomiteljskoj obitelji, ono će teško naučiti vještinu asertivnosti. Ljudi bez asertivnosti su plašljivi i povučeni, ispunjeni kompleksima. Oni se ne cijene, osjećaju se jeftinima i bezvrijednima. Ustručavaju se otvoreno reći svoje mišljenje, ne usuđuju se suprotstaviti, labavoga su karaktera, pasivni su, pokoravaju se svim tuđim zahtjevima.

Asertivni ljudi su, naprotiv, svjesni svojih vrijednosti, oni sebe prihvaćaju, vole i poštuju, jasne su im vlastite potrebe i njih žele ostvariti ili zadovoljiti. Takvi ljudi cijene svoja prava i nastoje ih zaštititi. U tome pomažu i drugim ljudima oko sebe.

Upoznavanje sebe

Svi mi u životu najteže i najkasnije upoznamo same sebe. U djetinjstvu i u mladosti nisu nas učili asertivnosti. Najprije smo trebali naučiti oprati ruke, pa oprati zube, pozdraviti tetu u vrtiću ili susjeda na ulici. Trebali smo usvojiti uporabu pribora za jelo, obrisati se kod stola salvetom, naučiti da se ne govori punim ustima. Onda smo trebali kroz školovanje na fakultetu npr. naučiti sve o čovjeku, o svim njegovim krvnim žilama, živcima, bolestima, navikama, njegovoj filozofiji i etici. Zatim smo trebali upoznati razne tipove ljudi na radnom mjestu i u svome okruženju. Trebali smo izabrati supružnika, pa balansirati između svoje i njegove obitelji, znati odgajati djecu…

I dok je život brzo protjecao kroz nas i pored nas, mi nikako da uhvatimo povoljan trenutak da upoznamo sebe, svoje automatske ili voljne reakcije, svoje želje i potrebe, da se suočimo sa svojom prošlošću i naslagama koje nam je ona nanijela u našu sadašnjost. Izgleda da čovjek nema vremena objektivno i sa svih strana sagledati svoju sadašnjost kako bi bez straha i strepnje čekao svoju starost. Jer stalno, radi nečega važnijeg, moramo preskakati sebe…

Senka

Senka je tijekom svoga djetinjstva i mladosti, a također i u svojoj šestogodišnjoj partnerskoj vezi, sebe na žalost posve zanemarila. Ona nije niti upoznala svoja prava, a uz to je i posve zatrla svoje potrebe. Postupno se tijekom života pretvorila u poslušnu robinju, sve dok nije postala drugima poput otirača za cipele. Ona je nekako potiho i postupno usvojila stav da je u vezi najbolje da bude što manje vidljiva, a u obitelji maksimalno na raspolaganju kako svome tadašnjem partneru, tako i djeci.

U našem razgovoru pomno smo analizirale niz osobnih prava svake osobe, pa tako i Senkinih:

Imam pravo zatražiti ono što želim.

Imam pravo reći: „Ne“ na molbe ili zahtjeve, ako smatram da ih ne mogu ispuniti, ako na to  nisam spremna ili ako ispunjavanje tuđih molbi ugrožava moje vrijednosti u koje vjerujem.

Imam pravo izraziti svoje osjećaje, pozitivne ili negativne.

Imam se pravo predomisliti.

Imam pravo ponekad napraviti pogrešku.

Imam pravo odrediti vlastite prioritete.

Imam pravo ne odgovarati za tuđa ponašanja, osjećanja ili postupke.

Imam se pravo naljutiti na nekoga koga volim.

Imam pravo biti uplašena i reći: „Ja se bojim.“

Imam pravo reći: „Ne znam.“

Imam pravo da se ne moram ponizno opravdavati za neko svoje ponašanje.

Imam pravo donositi odluke na osnovi svojih osjećanja.

Imam pravo na vlastiti prostor ili na vlastito vrijeme.

Imam pravo izbjegavati ljude koji me vrijeđaju, zlostavljaju ili mi troše snagu.

Imam pravo na svoje potrebe.

Imam pravo da me se tretira s poštovanjem.

Imam pravo da budem sretna.

Postoje načini da se navedena prava zadobiju i čuvaju. Ta se vještina zove stjecanje asertivnosti.  

Učenje neverbalnoga asertivnog stava

Zamislite si da se morate suočiti s osobom od koje nešto tražite za sebe: Tada govorite toj osobi smireno, sigurno, umjereno glasno. Gledajte u oči osobu kojoj se obraćate. Gledanjem u pod ili u stranu šaljete poruku da ste nesigurni. Imajte tzv. otvoreno držanje. To znači sljedeće: Ako sjedite, nemojte prekrižiti noge. Ruke također nemojte prekrižiti; niti na stolu, niti na krilu, osobito ne na prsima. Ako stojite, budite direktno ispred osobe. Nemojte se postaviti bočno, nemojte se izmicati u stranu ili udaljavati od pretpostavljene osobe. Nemojte se naginjati prema sugovorniku; to je prijeteći stav. Nemojte držati skupljene šake; to je agresivni stav.

Razvijanje asertivnih rečenica

Ako vam nečije ponašanje smeta, recite mu to bez okolišanja, kratko, jasno i primjereno. Kažite to i svome partneru i svome djetetu. Ako se ne snalazite u stranom gradu, ne lutajte besciljno, već zatražite za pomoć. Ako vam nešto npr. na predavanju nije jasno, nemojte preskočiti tu temu. U prikladno vrijeme postavite pitanje o nejasnoći. Ako vas netko prekida u govorenju, svoju opasku iznesite sugovorniku odmah i kratko: „Rado bih da me ne prekidaš dok govorim.“

Ako nešto tražite od druge osobe, izbjegavajte tražiti više stvari istovremeno. Budite određeni i jasni o tome što želite od pretpostavljene osobe.

Upotrebljavajte „Ja izjave.“ Govorite npr. u ovakvom obliku: „Voljela bih da ne kasniš na ručak…“, „Željela bih da me obavijestiš da ćeš zakasniti na sastanak…“ „Značilo bi mi da mi objasniš kada ćeš moći preuzeti dijete u vrtiću…“

Takve rečenice znače da poštujete prava i dostojanstvo druge osobe s kojom komunicirate.

Izbjegavajte „Ti izjave“ u trenutku kada iznosite svoju  molbu. Nepoželjna izjava je npr. „Ti me nikad ne povedeš u kino.“ Takve izjave optužuju drugoga, na što će se on početi braniti, a to je uvod u svađu.

Kritizirajte ponašanje, a ne ličnost druge osobe

Ako nešto kritizirate, neka se to odnosi na ponašanje druge osobe, a ne na njezinu ličnost! Naglasite da vas smeta što dotična osoba čini, a ne kakva je dotična osoba.

Nemojte reći: „Ti si neodgovoran, jer me nisi nazvao da kasniš.“ Bolje je reći: „Imam problem s time da me ne obavijestiš o svome kašnjenju.“ Na taj način vi drugu osobu poštujete, ali ne odobravate njeno ponašanje.

Vlastite želje ne zahtijevaju ispričavanje

Budite direktni. Recite: „Željela bih da učiniš upis u katastarskom uredu…“, umjesto „Oprosti, bi li mogao učiniti upis u katastarskom uredu...“

Ako odbijete nečiji zahtjev, učinite to direktno i učtivo. Nemojte se zbog toga ispričavati ili opravdavati. Recite: „Ne hvala, nisam za to zainteresirana…“ Ili : „Ne, na žalost ne mogu vam to učiniti“ Ako je druga osoba uporna, budite uporni i vi. Ponavljajte svoj isti odgovor, jednakom odlučnošću, govorite kao da ste „pokvarena gramofonska ploča.“ To je osobito korisno u situacijama kad vas prodavači svega i svačega agresivno vrbuju na ulici, u trgovačkim centrima ili kod kuće preko telefona. Izrecite svoju negaciju nametljivom prodavaču, zahvalite se i poklopite slušalicu.

Što zapravo hoćemo

Mojoj poznanici Senki bilo je stalo da održi vezu sa svojim partnerom. No ona nije imala hrabrosti s njim o tome otvoreno razgovarati. Umjesto toga počela je kontrolirati njegove telefonske pozive, SMS-poruke, e-poštu, objave na Facebooku…

 Zaključak

Senka je svoja očekivanja od veze, analizu svoga i partnerova ponašanja te nezadovoljstvo u svojoj obitelji izrekla prekasno. To je učinila tek na kraju, kada se njena veza već raspala, i kada su joj socijalna radnica i pravnica pomagale oko zbrinjavanja i uzdržavanja djece. Na kraju, kad se otrijeznila, shvatila je da je cijeli svoj život bila neasertivna. Uvijek je ljudima u svome životu išla niz dlaku, nikome se nije htjela zamjerati.

Ta žena je sada negdje na polovini svoga životnog puta. Asertivnost je za nju novost, ali i potreba da uspješnije živi preostali dio života. Ona sada žali što je prije dva desetljeća o tome nitko nije poučio. Shvatila je da je asertivnost svakome potrebna. I što je najvažnije, shvatila je da tu vještinu ponašanja, kao majka i odgajateljica, obvezno mora učiti svoju djecu.

Piše: Verica Jačmenica Jazbec, dr. med. spec. ped.